
Kratak odgovor: Roba koja se prodaje u maloprodaji u Srbiji mora da ima deklaraciju. Prema važećem Zakonu o trgovini, ona sadrži naziv i vrstu robe, tip i model kada je to primenljivo, količinu, poslovno ime proizvođača, a kod uvozne robe i poslovno ime uvoznika i zemlju proizvodnje. Obavezni podaci moraju biti jasno i čitljivo navedeni na srpskom jeziku, ćirilicom ili latinicom.
Roba mora imati i mašinski čitljivu identifikacionu oznaku, kao što su GTIN identifikacija, QR kod ili drugo odgovarajuće rešenje. Za boje, lakove, razređivače, lepkove, PUR pene, građevinske proizvode, električne alate i drugu tehničku robu mogu da važe i dodatni propisi.
Kada uđete u gvožđaru, farbaru ili na stovarište građevinskog materijala, na policama i u magacinu nalaze se hiljade različitih proizvoda – od vijaka, tipli i burgija do silikona, PUR pena, boja, razređivača, cementa, lepka za pločice i električnog alata. Kupac najčešće prvo pogleda cenu, proizvođača i veličinu pakovanja.
Međutim, odgovor na mnogo važnije pitanje – šta zapravo kupujete i da li taj proizvod odgovara poslu koji želite da uradite – često se nalazi na deklaraciji, etiketi i pratećoj tehničkoj dokumentaciji. Kod običnog čekića pogrešno pročitan ili zanemaren podatak verovatno neće napraviti ozbiljan problem. Kod hemijskog ankera, lepka za keramiku, razređivača ili zaštitnog premaza posledice pogrešnog izbora mogu biti mnogo veće.
Deklaraciju zato ne treba posmatrati kao formalnost ili „sitna slova“ na poleđini pakovanja. Ona je osnovna lična karta proizvoda i prvi izvor podataka koji treba proveriti pre kupovine i upotrebe.
Šta je deklaracija proizvoda?
Najjednostavnije rečeno, deklaracija je skup propisanih podataka pomoću kojih kupac može da identifikuje robu i dobije osnovne informacije o njoj. Pritom treba razlikovati deklaraciju od same etikete.
Etiketa, nalepnica, privezak ili odštampani deo ambalaže predstavljaju mesto na kojem su informacije prikazane. Deklaracija je skup podataka koji se na tom mestu nalazi. Zbog toga deklaracija ne mora uvek da izgleda kao bela nalepnica koju je uvoznik zalepio preko originalnog pakovanja.
Prema Zakonu o trgovini, ona može biti istaknuta na robi ili njenom pakovanju, neposredno pored proizvoda ili u katalogu i drugom materijalu sa ponudom koji je kupcu besplatno dostupan pre kupovine. Ovo je posebno važno za gvožđare i stovarišta, gde se veliki broj proizvoda prodaje pojedinačno, na metar, kilogram ili iz većeg transportnog pakovanja.
Mora li svaki proizvod da ima deklaraciju?
Za robu koja se nalazi u maloprodaji odgovor je – da. Član 34. Zakona o trgovini propisuje da roba u trgovini na malo mora da ima deklaraciju.
To, naravno, ne znači da na svaki ekser ili vijak mora da bude zalepljena zasebna mikroskopska nalepnica. Ako se vijci prodaju pojedinačno iz kutije, kabl se seče na metar ili se druga roba prodaje bez pojedinačnog pakovanja, deklaracija može da bude istaknuta neposredno pored robe.
Isto pravilo rešava i situacije sa velikim ili nezgodnim proizvodima kod kojih nije praktično očekivati klasičnu deklaraciju na svakom pojedinačnom komadu. Suština je da kupac pre kupovine može jasno da utvrdi šta kupuje.
Šta važi za internet prodavnice?
Pravila o deklarisanju ne prestaju da važe zato što se proizvod ne nalazi na fizičkoj polici. Kod daljinske trgovine trgovac mora da istakne podatke iz deklaracije i učini ih dostupnim potrošaču pre kupovine, na način koji je neposredno i stalno dostupan.
To je važno i za domaće internet prodavnice alata i građevinskog materijala. Stranica proizvoda ne bi trebalo da se svede na fotografiju, cenu i dugme „Dodaj u korpu“.
Kupcu moraju biti dostupni podaci potrebni za identifikaciju robe, a kod tehničkih proizvoda korisno je prikazati i informacije na osnovu kojih može da proceni da li proizvod odgovara njegovoj nameni.
Na kom jeziku mora da bude deklaracija?
Obavezni podaci iz Zakona o trgovini moraju biti navedeni na srpskom jeziku, jasno, lako uočljivo i čitljivo. Mogu se koristiti oba pisma – ćirilica i latinica.
To ne znači da na ambalaži ne sme da postoji tekst na engleskom, nemačkom, italijanskom, kineskom ili nekom drugom jeziku. Uvozna bušilica, na primer, može doći u fabričkom pakovanju sa tekstom na deset jezika. Bitno je da propisani podaci budu dostupni kupcu i na srpskom.
Zato nije sasvim precizno reći da uvoznik uvek mora da „prelepi originalnu deklaraciju“. Dodatna nalepnica je čest način rešavanja ovog pitanja, ali zakon omogućava i druge načine isticanja propisanih podataka.
Kod hemikalija postoje i dodatna pravila o obeležavanju, pa je kod boja, lakova, razređivača, pojedinih lepkova i sličnih proizvoda etiketa znatno složenija nego na običnom alatu ili pakovanju vijaka.
Šta mora da sadrži osnovna deklaracija?
Prema važećem Zakonu o trgovini, osnovni sadržaj deklaracije obuhvata sledeće stavke:
- Naziv i vrsta robe: sanitarni silikon, burgija za beton, vijak za drvo
- Tip i model: oznaka konkretnog modela, kada je primenljivo
- Količina: 280 ml, 750 ml, 25 kg, 100 komada
- Proizvođač: poslovno ime proizvođača
- Uvoznik: poslovno ime uvoznika kod uvozne robe
- Zemlja proizvodnje: zemlja u kojoj je uvozna roba proizvedena
- Mašinski čitljiva identifikacija: GTIN, QR kod ili drugo odgovarajuće rešenje
Za robu proizvedenu u zemlji članici Evropske unije zakon dozvoljava da se kao zemlja proizvodnje navede i Evropska unija. Ovo su opšti podaci, dok je kod određenih proizvoda spisak duži zato što se primenjuju posebni propisi.
Zato nije pravilno tvrditi da apsolutno svaka deklaracija mora da sadrži datum proizvodnje, rok trajanja, LOT broj, sastav, CE znak ili uputstvo za skladištenje. Čekić i kanta razređivača nisu ista vrsta robe i ne podležu identičnim zahtevima.
Zemlja proizvodnje nije isto što i „zemlja barkoda“
Ako na deklaraciji piše Zemlja proizvodnje: Kina, to je podatak koji treba koristiti za utvrđivanje mesta proizvodnje. Ako EAN-13 barkod počinje brojem 860, to ne znači automatski da je proizvod napravljen u Srbiji.
Ovo je jedan od najčešćih mitova o barkodovima. GS1 izričito navodi da prefiks ne pokazuje zemlju porekla proizvoda. Kompanija kojoj je broj dodeljen preko određene nacionalne GS1 organizacije može proizvoditi robu bilo gde u svetu.
Zato, ako želite da znate gde je roba napravljena, čitajte podatak o zemlji proizvodnje na deklaraciji, a ne prve cifre barkoda.
Ko je odgovoran da proizvod ima deklaraciju?
Kod odgovornosti treba razlikovati proizvođača, uvoznika i trgovca. Zakon propisuje da je proizvođač dužan da domaću robu snabde deklaracijom sa tačnim podacima, dok za robu iz uvoza tu obavezu ima uvoznik.
Podaci na deklaraciji robe koja se nalazi u maloprodaji ne smeju da se menjaju ili uklanjaju.
Kada roba stigne u prodavnicu, ona i dalje mora da ispunjava uslove za promet u maloprodaji. Činjenica da je proizvod stigao od dobavljača ne znači da trgovac treba da zanemari očigledno nepropisnu ili nečitljivu deklaraciju. Za kupca je najvažnije da podaci budu dostupni, jasni i da se odnose upravo na proizvod koji se prodaje.
Barkod: šta zapravo predstavlja?
Klasični EAN-13 barkod sastoji se od linija i 13 cifara, a njegova osnovna svrha je automatska identifikacija proizvoda u trgovinskim i logističkim sistemima. Barkod i GTIN nisu potpuno ista stvar.
GTIN je identifikacioni broj trgovinske jedinice, dok je barkod način da se taj podatak predstavi u obliku koji skener može automatski da pročita. EAN-13 i UPC-A spadaju među poznate formate kojima se GTIN može predstaviti.
GTIN sadrži strukturu koja omogućava jedinstvenu identifikaciju artikla, ali kupac ne treba da pokušava da iz kompletnog broja „dešifruje“ tehničke karakteristike proizvoda. Najjednostavnije rečeno: barkod identifikuje proizvod – ne opisuje ga.
Da li barkod zamenjuje deklaraciju?
Ne. To što kasa može da očita proizvod ne znači da je kupac dobio potrebne informacije o njemu.
Važeći Zakon o trgovini izričito propisuje da roba, pored osnovnih podataka iz deklaracije, mora da bude označena i mašinski čitljivom identifikacionom oznakom, kao što su GTIN identifikacija, QR kod ili drugo odgovarajuće rešenje. Deklaracija i mašinska identifikacija imaju različite funkcije.
Čemu služi QR kod?
QR kod je dvodimenzionalni kod koji može da sadrži ili poveže više informacija nego tradicionalni jednodimenzionalni barkod. Šta ćete dobiti kada ga skenirate zavisi od načina na koji ga je proizvođač ili drugi učesnik u lancu snabdevanja postavio.
Kod jednog proizvoda QR kod može voditi ka zvaničnoj stranici proizvoda, kod drugog do tehničkog lista ili uputstva, dok u nekim sistemima može da sadrži identifikacione, serijske ili logističke podatke.
Zato nije sasvim tačna pojednostavljena podela prema kojoj je barkod „za kasu“, a QR kod „za kupca“. Za kupca u gvožđari QR kod je naročito koristan kada vodi do TDS-a (Technical Data Sheet), odnosno tehničkog lista, uputstva za upotrebu ili druge dokumentacije konkretnog proizvoda.
Deklaracija, tehnički list i bezbednosni list nisu isto
Ova razlika je posebno važna kod građevinske hemije. Na jednoj kanti lepka ili premaza možete istovremeno imati deklaraciju, tehnički list i bezbednosni list, ali to nisu tri naziva za isti dokument.
- Deklaracija: daje osnovne zakonom propisane podatke i omogućava identifikaciju robe.
- TDS (Technical Data Sheet – tehnički list): sadrži tehničke podatke o proizvodu, pripremi podloge, temperaturi nanošenja, potrošnji, vremenu sušenja, odnosu mešanja i otvorenom vremenu.
- SDS (Safety Data Sheet – bezbednosni list): prvenstveno služi bezbednom rukovanju hemikalijama, sadrži podatke o opasnostima, preventivnim merama i postupcima u slučaju nezgode.
Za profesionalnog korisnika bezbednosni i tehnički list mogu biti mnogo korisniji od reklamnih tvrdnji na prednjoj strani ambalaže.
Kako čitati oznake na bojama, lakovima i građevinskoj hemiji?
Boje, lakovi, pojedini lepkovi, rastvarači, sprejevi, sredstva za čišćenje i brojni drugi proizvodi iz farbare predstavljaju hemijske proizvode kod kojih se primenjuju posebna pravila obeležavanja.
Ako je proizvod klasifikovan kao opasan, na etiketi možete videti karakteristične piktograme – crveno oivičene rombove sa crnim simbolom. Među njima su simboli plamena, uzvičnika, korozije, lobanje, boce pod pritiskom ili opasnosti po životnu sredinu.
Njih ne treba posmatrati kao grafički dodatak ambalaži. Piktogram označava određenu vrstu opasnosti, a treba ga čitati zajedno sa tekstom upozorenja i merama predostrožnosti.
„Opasnost“ i „Pažnja“ nisu isto
Na hemijskim proizvodima možete pronaći reč OPASNOST ili PAŽNJA. To nisu marketinški izrazi koje proizvođač bira proizvoljno, već su povezani sa klasifikacijom hemikalije i nivoom opasnosti.
Ove izraze treba shvatiti doslovno i obavezno pročitati prateće bezbednosne informacije pre otvaranja i korišćenja proizvoda.
Šta znače H i P oznake?
Na ambalaži građevinske hemije često se pojavljuju oznake kao što su H225, H315, P102 ili P280. H oznake odnose se na obaveštenja o opasnosti, dok P oznake označavaju mere predostrožnosti.
Kupcu nije potrebno da napamet zna sve šifre. Mnogo je važnije pročitati prateći tekst. Ako deklaracija navodi da proizvod izaziva iritaciju kože ili može ozbiljno da ošteti oči, pridržavajte se propisanih mera zaštite.
Šta je UFI kod?
Na pojedinim hemijskim proizvodima, naročito onima koji se plasiraju i na tržište Evropske unije, može se videti oznaka UFI (Unique Formula Identifier) – jedinstveni identifikator formule. To je kod povezan sa konkretnom formulacijom proizvoda koji omogućava preciznu identifikaciju smeše u slučaju trovanja.
UFI ne treba očekivati na svakom proizvodu u gvožđari. Kada se nalazi na pakovanju, važno je znati da nije reč o serijskom broju ili marketinškoj oznaci, već o identifikatoru hemijske formulacije.
Šta znači VOC na bojama i lakovima?
Na deklaracijama i tehničkim listovima premaza nalazi se i skraćenica VOC, koja označava isparljiva organska jedinjenja. Vrednost se najčešće navodi u gramima po litru.
Pri radu sa ovakvim materijalima podjednako su važni podaci proizvođača o ventilaciji prostora, zaštitnoj opremi, načinu nanošenja i vremenu sušenja.
Rok trajanja – mora li svaki proizvod da ga ima?
Ne. Opšti Zakon o trgovini ne zahteva rok trajanja za svaku vrstu robe. Čekić, klešta, čelična podloška ili običan vijak nemaju klasičan rok trajanja.
Kod građevinske hemije situacija je drugačija. Proizvođač može da navede datum proizvodnje, period skladištenja ili krajnji datum preporučene upotrebe. To je naročito važno kod PUR pena, zaptivača, lepkova, hemijskih ankera i dvokomponentnih smola.
Rok ne treba nagađati. Ako jedan proizvođač navodi 12 meseci skladištenja, to ne znači da isti period važi za sličan proizvod drugog proizvođača. Merodavni su deklaracija i tehnička dokumentacija konkretnog proizvoda.
Šta znači „shelf life“?
Na stranoj ambalaži izraz shelf life označava period tokom kojeg pravilno uskladišten i neotvoren proizvod zadržava svoja deklarisana svojstva.
Uslovi skladištenja su presudni: ako kartuša koja se mora čuvati na temperaturi od +5 °C do +25 °C mesecima stoji na mrazu ili vrućini, sam datum na pakovanju više ne pruža garanciju ispravnosti.
Šta znači „Best before“?
Kod tehničke robe izraz Best before označava vreme tokom kojeg proizvođač garantuje da će pravilno skladišten i neotvoren proizvod zadržati deklarisane karakteristike. To ne znači da je proizvod dan posle tog datuma nužno neupotrebljiv, ali ni da je bezbedan za kritične radove.
Za konstrukciono lepljenje, ankerisanje i hidroizolaciju nikada ne treba koristiti materijale kojima je istekao deklarisani period skladištenja.
Datum proizvodnje, LOT broj i rok nisu isto
Ova tri podatka pružaju različite informacije o proizvodu:
- Datum proizvodnje: govori kada je proizvod napravljen.
- LOT ili batch broj: označava konkretnu proizvodnu seriju radi sledljivosti.
- Rok ili period skladištenja: govori koliko dugo je proizvod upotrebljiv pod propisanim uslovima.
Kod boja proizvodna serija ima i praktičan značaj zbog ujednačenosti nijanse, pa je za velike površine preporučljivo koristiti pakovanja iz istog LOT-a.
Šta se vremenom može dogoditi PUR peni i silikonu?
Kod PUR pene vremenom mogu nastati problemi sa ventilom, gubitkom potisnog gasa ili promenom svojstava smole. Kod zaptivača može doći do promene konzistencije, otežanog istiskivanja ili izostanka očvršćavanja.
Rok i uslovi navedeni na konkretnoj boci ili u tehničkom listu uvek imaju prednost nad opštim pretpostavkama.
Građevinski proizvodi: deklaracija o performansama nije obična deklaracija
Kod građevinskog materijala pojavljuje se DoP (Declaration of Performance) – deklaracija o performansama. Ona nije isto što i standardna trgovačka deklaracija.
Deklaracija o performansama opisuje bitne karakteristike i deklarisane performanse materijala. Dva proizvoda sličnog izgleda mogu imati sasvim različitu namenu, zbog čega je uvek potrebno proveriti da li deklarisana svojstva odgovaraju zahtevima projekta.
Tehničko uputstvo građevinskog proizvoda
Uz građevinske proizvode dolazi i tehničko uputstvo sa podacima o čuvanju, transportu, ugradnji i pravilnoj pripremi. Dobar materijal primenjen na pogrešan način daje jednako loš rezultat kao i pogrešno izabran materijal.
Šta znači C2TE S1 na lepku za pločice?
Oznaka C2TE S1 na lepku za keramiku predstavlja standardizovanu klasifikaciju njegovih osobina:
- C2: poboljšani cementni lepak
- T: smanjeno klizanje
- E: produženo otvoreno vreme rada
- S1: deformabilan (fleksibilan) lepak
Umesto pretpostavke da je najskuplji lepak najbolji, klasu treba birati prema tipu pločica, formatu, podlozi i uslovima kojima će površina biti izložena.
CE znak – šta znači, a šta ne znači?
CE oznaka označava usaglašenost sa relevantnim zahtevima evropskog zakonodavstva, ali NIJE garancija vrhunskog kvaliteta. CE ne znači da je proizvod automatski bolji od konkurencije niti da je svaki komad testiran u nezavisnoj laboratoriji.
Zato CE treba posmatrati isključivo kao potvrdu o ispunjavanju propisanih tehničkih normi, a ne kao ocenu na testu trajnosti ili kvaliteta.
Šta je Srpski znak usaglašenosti?
Za proizvode koji podležu domaćim tehničkim propisima koristi se Srpski znak usaglašenosti (tri stilizovana slova A). Kao i CE znak, ova oznaka potvrđuje usaglašenost sa propisanim tehničkim zahtevima, a ne rang kvaliteta u odnosu na druge modele.
Kako čitati oznake na vijcima i drugoj spojnoj robi?
Kod mašinskih vijaka i spojnih elemenata ključni su podaci o dimenzijama, materijalu, klasi čvrstoće i standardu izrade. Klase svojstava najčešće su označene brojevima kao što su 4.8, 8.8, 10.9 ili 12.9.
Kod nosećih konstrukcija nikada nemojte samoinicijativno zamenjivati projektovanu klasu vijka slabijom samo zato što spolja izgledaju identično.
Standardi izrade najčešće nose oznake DIN, ISO ili SRPS. Pri profesionalnoj nabavci uvek se vodi računa o tačnoj standardizovanoj specifikaciji za dati spoj.
Šta znače A2 i A4 kod inox vijaka?
Oznake A2 i A4 definišu vrstu nerđajućeg čelika. A2 inox je standardan za spoljašnje uslove i vlagu, dok je A4 kiselootporan i koristi se u hemijski agresivnijim sredinama i u blizini morske vode.
Kako čitati deklaraciju električnog alata?
Tehničke specifikacije električnog alata daju stvarne radne mogućnosti uređaja:
- W: nazivna snaga motora
- V: radni napon
- Ah: kapacitet baterije kod akumulatorskog alata
- min⁻¹ / rpm: broj obrtaja u minuti
- Nm: obrtni moment
- SDS-plus / SDS-max: tip prihvata burgija i špiceva
- IP: stepen zaštite kućišta od vode i prašine
Kapacitet baterije od 5 Ah sam po sebi ne znači mnogo bez podatka o naponu, baš kao što ni sama snaga u vatima ne garantuje da je alat pogodan za svaki tip posla.
Šta znači IP54, IP65 i slična oznaka?
IP oznaka definiše stepen zaštite kućišta od prašine i vode. Na primer, IP54 pruža zaštitu od prašine i prskanja vode, dok veće vrednosti (poput IP65 ili IP68) označavaju znatno veću otpornost na mlazeve vode ili uranjanje.
Garancija nije isto što i odgovornost za nesaobraznost
Prema važećem Zakonu o zaštiti potrošača iz 2026. godine, trgovac odgovara za nesaobraznost robe ugovoru u roku od dve godine od dana isporuke. To je zakonska obaveza trgovca.
Komercijalna garancija (proizvođačka garancija na 3 ili 5 godina) predstavlja dobrovoljno proširenje prava koje daje proizvođač, najčešće uz uslov online registracije aparata.
HTZ i lična zaštitna oprema – oznake treba čitati pažljivo
Kod zaštitne opreme izgled ne garantuje bezbednost. Na proizvodima obavezno proverite standarde:
- Zaštitne rukavice: standard EN 388 definiše otpornost na habanje, sečenje, cepanje i probijanje.
- Zaštitna obuća: standard EN ISO 20345 (oznake S1P, S3 itd.) označava prisustvo zaštitne kape, neprobojnog lista i vodoodbojnosti.
- Respiratorna zaštita: maske nose oznake nivoa filtracije kao što su FFP1, FFP2 ili FFP3.
Uvek koristite opremu sertifikovanu za specifičnu vrstu rizika (mehanički rad, rad sa hemikalijama, prašina).
Šta prvo proveriti kod različitih proizvoda?
Brzi pregled ključnih parametara po grupama artikala:
- Vijci: dimenzija, tip, materijal i klasa čvrstoće
- Tiple i ankeri: dimenzija, odgovarajuća podloga i deklarisano opterećenje
- Silikon: vrsta zaptivača (neutralni/sanitarni), podloga, uslovi primene
- PUR pena: način primene (pištoljska/ručna), radna temperatura, skladištenje
- Lepak: materijali koje spaja, otvoreno vreme rada i nosivost
- Boja i lak: vrsta podloge, unutrašnja ili spoljašnja upotreba, vreme sušenja
- Razređivač: kompatibilnost sa premazom, piktogrami opasnosti
- Lepak za keramiku: klasa (C1/C2, fleksibilnost S1), format pločica i podloga
- Cement i suve mešavine: tip, rok i uslovi skladištenja
- Električni alat: model, napon, snaga, tip prihvata i servisna podrška
- Lična zaštitna oprema: bezbednosni standard, nivo zaštite i veličina
Ne verujte samo velikim slovima sa prednje strane pakovanja
Natpisi kao što su PROFESSIONAL, EXTRA STRONG, TURBO ili UNIVERSAL predstavljaju marketinške poruke. Univerzalni lepak ne lepi svaku podlogu, niti svaka „profi“ rukavica štiti od hemikalija.
Uvek okrenite pakovanje i proverite tehničke podatke i ograničenja upotrebe koja navodi proizvođač.
Zašto deklaraciju treba čitati pre kupovine?
Zato što proizvod može biti potpuno ispravan, ali potpuno pogrešan za vaš rad. Neutralni i sanitarni silikon imaju različitu hemijsku osnovu, tipl za šuplju ciglu ne drži u gips-kartonu, a unutrašnji lepak za keramiku brzo propada na spoljašnjoj terasi.
Poseban oprez kod hemijskih ankera
Nosivost hemijskog ankera zavisi od čišćenja rupe, prečnika, temperature ugradnje i vremena vezivanja. Za ankerisanje teških tereta koristite isključivo podatke iz zvaničnog tehničkog lista i nikada ne radite sa smesom kojoj je istekao rok.
Šta ako je deklaracija prelepljena ili nedostaje?
Prelepljena deklaracija na uvoznoj robi je standardna praksa, ali podaci na njoj moraju biti čitljivi i tačni. Zakon o trgovini zabranjuje menjanje i uklanjanje obaveznih podataka.
Ako se na polici u Srbiji nalazi roba bez ikakvih podataka na srpskom jeziku, ili su podaci precrtani i nečitljivi, zatražite objašnjenje od osoblja pre kupovine.
Brza provera pre kupovine
Praktičan redosled provere na licu mesta:
- Proverite naziv, model, dimenziju i namenu artikla na srpskom jeziku.
- Kod uvozne robe proverite zemlju proizvodnje i podatke o uvozniku.
- Kod građevinske hemije pregledajte bezbednosne piktograme i rok upotrebe.
- Uverite se da je ambalaža neoštećena i pravilno uskladištena.
- Potražite tehnički list (TDS) ili QR kod za detaljna uputstva za montažu.
Deklaracija često govori više od brenda i zemlje porekla
Poznato ime brenda ne znači mnogo ako proizvod nije namenjen materijalu koji obrađujete. Za uspešan i bezbedan rad najvažnije je da proizvod odgovara radnim uslovima, da se pravilno pripremi i nanese prema uputstvu proizvođača.
Zaključak
Deklaracija proizvoda, barkod, QR kod, tehnički i bezbednosni list imaju različite uloge u informisanju kupca i bezbednom radu. Pravilno tumačenje ovih oznaka sprečava skupe greške pri ugradnji, čuva zdravlje majstora i garantuje trajnost svakog obavljenog posla.
Pre početka rada uvek pročitajte tehničku dokumentaciju i deklaraciju proizvoda.
Izvori i propisi
Za pripremu teksta korišćeni su Zakon o trgovini Republike Srbije, Zakon o zaštiti potrošača iz 2026. godine, propisi o hemikalijama i građevinskim proizvodima, zvanični podaci Ministarstva privrede (portal TEHNIS), Instituta za standardizaciju Srbije (ISS), GS1 organizacije i Ministarstva zdravlja.
Napomena: Tekst je informativnog karaktera za kupce i korisnike. Proizvođači, uvoznici i distributeri dužni su da deklarisanje usklade sa specifičnim tehničkim i zakonskim propisima za konkretnu grupu proizvoda.
Dodajte Gvozdjara.com u Preferred Sources i označite nas kao jedan od izvora koje želite češće da vidite na Google-u.